Stražari: merkati superheroji Understand article

Prevela Petra Korać. Mico Tatalovic sa Sveučilišta Cambridge, Velika Britianja, istražuje privatan život merkata. Zašto ovi mali mesojedi žive u grupama? Zašto međusobno hrane mladunce, zajedno kopaju rupe i čuvaju jedan drugoga? I što je to što čini pravog stražara?

Merkati se sunčaju
Fotografija ljubaznošću
Mice Tatalovica

Flower je međunarodno priznata televizijska zvijezda. Serija Meerkat Manor na Discovery Channelu, prvi “životinjski Big Brother”, učinila je njeno slatko malo lice poznatim na čitavom globusu. Sada je objavljena i posebna biografija sa pripadajućom knjigom, Meerkat Manor: The Story of Flower of the Kalahari (Meerkat Manor: Priča o Flower od Kalaharija).

Priča o Flower obišla je svijet samo zbog istraživačkog truda znanstvenika sa Sveučilišta Cambridge, Velika Britanija, koji su prije 15 godina započeli projekt Kalahari Meerkat Projectw1 koji od tada dnevno proučavaju život nekoliko skupina merkata. Takvi dugoročni terenski projekti postali su popularni u području bihevioralne biologije jer omogućavaju sakupljanje ogromnih količina podataka iz svakog segmenta života životinja, omogućavajući znanstvenicima da postavljaju pitanja i daju odgovore na sve detaljnija pitanja o njihovoj evoluciji.

Kada nije pred kamerama, Flower, kao ostali merkati (Suricata suricatta), treba brinuti o dvije osnovne stvari u zivotu: pronalaženju hrane i izbjegavanju da sama bude pojedena. Kada dođe pravo vrijeme (i pravi mužjak), u njenoj glavi pojavljuje se i treća briga: reprodukcija. To je bit prirodnog odabira: samo oni koji prežive dovoljno dugo da bi imali mlade prenose svoje gene na iduću generaciju. Flower je potomak duge loze preživljača. Što znači da ima prilagodbe koje joj omogućavaju da preživi usprkos velikom broju predatorskih vrsta koje je love.

Ptice grabljivice, divlje mačke, šakali, zmije, … Ako je veće od merkata i jede meso, vjerojatno je prijetnja. Život u grupi je prednost; puno oči bolje vidi. Ali merkati su razvili i sofisticiraniju strategiju za izbjegavanje predatora: stražew2, najčešće jedna, ali ponekad i nekoliko istovremeno. Kao vojnici na straži, merkati stražari promatraju horizont s povišenog mjesta i objavljuju svoju dužnost posebnim stražarskim zovom, ‘čuvarevom pjesmom’. Imaju izvrsnu dubinsku percepciju koja im omogućava da zamijete predatore na velikim udaljenostima. Imati čuvara na straži smanjuje mogućnost iznenadnih napada i omogućava ostatku grupe da budu manje oprezni.

Merkat stražari s vrha suhe grane
Fotografija ljubaznošću Eleanor Harris

Stražarsko ponašanje može izgledati altruistično, obzirom da stražar pomaže ostalima na vlastiti rizik: kada čuvaju ne samo da troše energiju i dragocjeno vrijeme hranjenja, već se i izažu predatorima. No jesu li stvarno altruistični?

Moja istraživačka grupa proučava sukobe i kooperaciju u merkatskom društvu, a kao dio tog posla usredotočujem se na stražare. Jedno od glavnih pitanja koje istražujem je zašto neki merkati provode više vremena na straži od drugih. Odgovor na jednostavno pitanje kao što je ovo, može nam dati vrijedan uvid u evoluciju socijalnog ponašanja. Na kraju možemo pitati ‘Zašto su neki ljudi društveniji od drugih?’ i ‘Kako se naš osjećaj za zajednicu i pomoć drugima inicijalno razvio?’. Do tada proučavamo životinjeske modele, kao merkate, da bi dobili preliminarne odgovore i da bi mogli formulirati i testirati teorije.

Flower stražari sa drveća, klada, grmova, travnatih nakupina ili čak ljudskih glava. Prosječna visina mjesta s kojih merkati stražare je oko 60 cm, iako će se najhrabriji stražari popeti na drvo visine i do šest metara. Visina stražarskog mjesta varira i u odnosu na vegatacijski pokrov; za vrijeme kišnih sezona kad je trava visoka stražari čuvaju s viših mjesta kako bi vidjeli iznad trave. Ovo prikazuje činjenicu da je ponašanje divljih životinja uvjetovano okolišem; pri istraživanju ponašanja često je važno razmotriti efekt okoliša.

Merkati se sunčaju. Posebice u
zimskim mjesecima merkati se
ujutro sunčaju kako bi se
zagrijali prije traženja hrane i
uvečer prije spavanja

Fotografija ljubaznošću
Mice Tatalovica

Stražarsko ponašanje je različito i među različitim jedinkama merkata. Neki stražari će ići čuvati češće i dulje će stražariti s viših mjesta: zato ih smtramo ‘superčuvarima’ – iako zapravo ne znamo jesu li ove jedinke i najučinkovitije u detekciji predatora. Što dulje ostanu na straži, vjerojatnije je da će objaviti svoju budnost dok čuvaju skupinu kako bi se ostali mogli opustiti. Superčuvari su vjerojano životinje koje su i inače opreznije, čak i kad nisu na stražarskoj dužnosti često zastanu pri hranjenju kako bi kratko provjerili nalazi li se u okolini nešto sumnjivo. Izgleda da ovi superčuvari imaju povišenu razinu hormona za stres – kortizola. Time se postavlja pitanje je li taj hormon uzrok ili posljedica njihova ponašanja. Buduća istraživanja koja bi se temeljila na uvođenju hormona u organizam životinje ili blokirajući ga unošenjem druge molekule mogla bi tražiti odgovor na to pitanje promatrajući kako smanjenje ili povećanje razine kortizola mijenja ponašanje merkata.

No zašto trošimo toliko vremena na razjašnjavanje merkatskog ponašanja? Proučavanje specifičnih oblika ponašanja kao što je stražarenje, je kao stavljanje jednog komadića puzzla u veću sliku evolucije društvenog ponašanja. Na kraju bismo voljeli shvatiti kako je, zašto i kada kooperacija evoluirala kod životinja kao i kod naše vlastite vrste. Željeli bi znati zašto smo toliko različiti od drugih životinja. Voljeli bismo zaći dublje u evoluciju života na našoj planeti i zadovoljiti svoju goruću znatiželju. ‘Zašto?’ je pitanje koje pokreće znanost.

Merkati su izvrstan model za testiranje hipoteze koja dolazi iz teorije evolucije. Jedano od najvećih neriješenih pitanja evolucijske biologije je postojanje altruističnog ponašanja kod čovjeka i životinja. Darwinova teorija prirodne selekcije kaže da preživljenje ovisi o najboljoj prilagođenosti kroz kompeticiju za ograničene izbore (hranu, partenere, prostor). Ipak, nalazimo životinje kao što su merkati u sretnoj kooperaciji; međusobno čuvaju i hrane (čak doje) tuđu mladunčad, zajedno kopaju jame i čuvaju cijelu grupu od napada predatora. Kako Darwinova teorija može objasniti opažen harmonični život merkata?

Nakon 15 godina detaljnog proučavanja merkata, profesor Tim Clutton-Brockw3 sa Sveučilišta u Cambridgeu i njegovi kolege kažu da merkati ipak nisu tako altruistični. Postoji puno sebičnog ponašanja. Klasični primjer, objavljen u časopisu Science, je podatak da merkatski stražari čuvaju sa sigurnih pozicija i to samo s punim trbusima (Clutton-Brock et al, 1999). K tome, budući da prvi zamijete predatore zanči da su u većini slučajeva i prvi koji im pobjegnu. Ovo sugerira da su direktne, sebične povlastice galvni uzroci evolucije takvog društvenog, navodno altruističnog ponašanja. Ipak, još uvijek ne znamo točno zašto merkati stražare i zašto su neki tako dobri u tome. Trenutna hipoteza kaže da su dobri nabavljači hrane – merkati koji su najefikasniji u lovu na plijen – ujedno i najbolji stražari jer troše manje vremena na hranjenje pa zato mogu potrošiti više vremena i energije na druge aktivnosti. Međutim još je uvijek premalo dokaza koji bi to poduprli. Moje istraživanje možda može pomoći u rasvjetljavanju nekih od navedenih pitanja. Samo se nadam da to nerade jedino pred kamerama!

Merkatska zajednica

Merkati u jami za spavanje. Jame
za spavanje mogu imati nekoliko
izlaza i prostorija. Merkati ih
održavaju, ali ih sami ne kopaju;
umjesto toga koriste jame
podzemnih vjeverica i katkad ih
dijele sa žutim mungosima koji
žive u malim obiteljskim grupama

Fotografija ljubaznošću Mice
Tatalovica

Merkati (Suricata suricatta) su mali, mesojedi, sisavci koji prosječno teže manje od kilograma. Nastanjuju suho područje južne Afrike, žive u skupinama od 2-50 jedinki koje se sastoje od jednog dominantnog para i različitog broja potčinjenih pomagača koji mogu ili ne moraju biti u srodstvu s dominantnim parom. Članovi su porodice mungos (Herpestidae) za koju je poznato da najviše jedu artropode (insekte, pauke i njihove rođake), a povremeno male sisavce, gmazove ili lukovice biljaka.

Imaju teritorije sa nekoliko jama za spavanje od kud svaki dan idu na izlete zbog hranjenja do udaljenosti čak nekoliko kilometara. Ovisno o dostupnosti hrane i pritisku predatora na određenim mjestima, vraćaju se u istu jamu za spavanje nekoliko dana ili ih frekventno mijenjaju.

U prosjeku se leglo sastoji od 3 do 4 mladunčeta koji ostaju u jami do dobi otprilike 3 tjedna. Za to vrijeme, dok su mladunci hranjeni mlijekom, skupina se vraća u istu jamu. S četiri tjedna, mladunci počinju putovati sa skupinom i prva tri mjeseca života budu hranjeni od strane pomagača beskralježnjacima i malim kralježnjacima.

Merkati postaju odrasli kada su stari otprilike godinu dana. Sa 18-30 mjeseci mužjaci dobrovoljno napuštaju grupu kako bi se ili pridružili postojećoj grupi ili formirali novu sa ženkama iz drugih legla. Odrasle ženke, pogotovo one koje čekaju mlade, mogu biti istjerane iz svoje vlastitie grupe ako dominantna ženka također čeka mlade; zato da se smanji mogućnost da mladunce dominantne ženke pojede druga ženka. Većina ženki se, nakon što dominantna ženka izlegne maldunce, vrati u skupinu, no neke se trajno rasprše formirajući nove grupe s mužjacima iz drugih legla.

Dominantni merkati žive u prosjeku 6-10 godina, s tim da je najstarija jedinka u projektu Kalahari Meerkat stara gotvo 13 godina. Dob ostalih merkata je teže odrediti jer se mnogi rasprše ili su izbačeni u dobi od oko 3 godine i na kraju izgubljeni za praćenje projekta. Najvažniji uzroci smrti su predatori, borbe s drugim merkatima (uključujući ubijanje mladunaca), bolesti i faktori koje uzrokuju ljudi kao npr. smrt uzrokovana autom – no za dvije trećine merkata iz projekta Kalahari Meerkat, uzrok smrti je nepoznat jer su jedinke jednostavno nestale.

Merkati su izvrsna vrsta za model pri promatranju biologije i ekologije ponašanja jer se mogu naviknuti na to da ih ljudi promatraju; dnevne su životinje a hrane se na relativno otvorenom staništu pa ih je lako promatrati i slijediti pješice. Aspekt njihovog života koji je najinteresantniji evolucijskim biolozima je njihova društvenost. Zašto žive u grupama? Zašto mlade odrasle jedinke ostaju u grupi i međusobno si pomažu? Koji su evolucijski sukobi među pojedincima koji žive u grupi i kako se oni riješavaju?

Prednosti života u grupi

Za merkate život u grupi ima smilsa jer nema puno slobodne zemlje za uspostavljanje njihovog vlastitog teritorija, većinu odgovarajućeg staništa je već nastanila suparnička skupina, a grubi okoliš pustinje otežava samostalno preživljenje.

Svi odrasli merkati pridonose kooperativnom ponašanju; glavna ponašanja su: hranjenje mladunaca, stražarska dužnost, održavanje jama i, za ženke, alolaktacija (stvaranje mlijeka za mladunce drugih merkata). Kooperacija povećava stopu preživljenja mladunaca, kao i razvoj, a time i uspjeh reprodukcije što koristi grupi kao cjelini budući da veće grupe imaju veću mogućnost preživljavanja.

Cijena života u grupi

Postoji trgovina dobiti i cijenom života u grupi među jedinkama. Jedna od najvećih cijena je prevencija reprodukcije: dominantni par stvara 80% potomstva grupe. Dominantne ženke pokušavaju pridobiti čim više reprodukcije za sebe kako bi proizvele čim je više moguće mladunčadi; često za vrijeme drugog dijela trudnoće izbace potčinjene ženke iz grupe kako bi izbjegle mogućnost d aim ubiju mlade. Potčinjene ženke također imaju evolucijsku potrebu za reprodukcijom, usprkos pokušaja dominantne ženke da ih spriječi. Slično tome, potčinjeni mužjaci pokušavaju naći odgovarajuću ženku u susjednim skupinama i tako povećavaju njihov reprodukcijski uspjeh.

Točni uzroci ovih unutar- i međugrupnih sukoba i odluka pitanje su tekućih istraživanja. Trenutno dio znanstvenika proučava na koji način hormoni kao što je oksitocin (hormon povjerenja) utječu na socijalno ponašanje i sukobe unutar grupe. Drugi istražuju utjecaj osobnosti pojedinog merkata na njegovo ponašanje i odluke.

 

Istraživanje merkata

Kalahari Meerkat Project pokrenuo je prije gotovo 15 godina profesor Clutton-Brock sa Sveučilišta Cambridge, UK. Od tada, zanstvenici s Cambridgea surađuju i s kolegama iz drugih zemalja, posebno sa Sveučilišta Zurich u Švicarskoj i Sveučilišta Pretoria u Južnoj Africi.

Svi merkati uključeni u projekt su divlji, ali naviknuti na ljude pa ih se lako identificira pomoću malih oznaka bojom kojima su ih označili istraživači i volonteri. Te oznake bojama su lake za identifikaciju jer su ‘glava i ramena’ drukčiji od ‘desnog rebra, desnog bedra’. Navikunte na ljude od reođenja, životinje nas ignoriraju pa ih možemo promatrati s udaljenosti od svega 0,5 m, kao i hodati unutar grupe bez da poremetimo njihovo normalno ponašanje. Budući da većinu merkata proučavamo od rođenja, zabilježeni su im roditelji i ostali podaci o životu.

Koordinatpri projekta rade tjedne rasporede posjetitelja kako bi omogućili istraživačima (diplomantima, doktorantima i postdoktorantima) da posjećuju one merkatske grupe koje trebaju za svoje pokuse, a i da osiguraju da su volonteri posjetili sve grupe nekoliko puta tjedno kako bi imali uvid u to kamo životinje idu i što rade. Po jedna životinja u svakoj grupi ima radio-ogrlicu koja omogućava da ih se prati; većina njihovih jama za spavanje je također označena GPS biljegom pa ih je lako locirati. Svi mladunci su uhvaćeni i označeni mikročipom koji im je usađen pod kožu za slučaj da se oznake bojom izbrišu. Uzorci krvi se također uzimaju u redovitim razmacima kroz njihov život kako bi se vodila evidencija o njihovom DNA i hormonskom profilu. To znanstvenicima pomaže odrediti odnose unutar i između grupa i korelirati ponašanje s razinama hormona. Životinje se hvataju na samo nekoliko minuta kako bi se izbjeglo da im se nanosi previše stresa.

Za znanstvenike tipičan dan istraživanja merkata uključuje ustajanje prije zore da stignu do jama za spavanje prije engo se merkati probude. Potrebno je voditi evidenciju o različitim stvarima, kao npr. gdje su životinje spavale, kada su se probudile, koliko su teške (koristimo male kuglice tvrdo huhanih jaja da ih namamimo na vagu govoreći “yum, yum, yum!”). Isto tako, brojimo i identificiramo sve životinje da provjerimo sastav grupe, nakon čega ih pratimo tri sata dok traže hranu i izbjegavaju predatore. Dok ih pratimo, redovito radimo GPS očitanja da izračunamo putove koje prođu tijekom traganja za hranom. U podne, kad merkati imaju odmor kako bi izbjegli vrućinu pustinjskog sunca, odlazimo ručati pa se vraćamo popodne na daljnje prikupljanje podataka. Popodnevni eksperimenti mogu uključivati oponašanje merkatskog glasanja ili predočavanje predatorskih tragova i izmeta kako bi promatrali njihove reakcije.

Download

Download this article as a PDF

References

Web References

Resources

Author(s)

Mico Tatalovic pohađa diplomski studij na Odjelu zoologije Sveučilišta Cambridge, UK. Podrijetlom iz Hrvatske, dobitnik je stipendije, prvo za studij na Sveučilištu Oxford, a potom i na Cambridgeu.


Review

Ovaj članak daje osnovne informacije o merkatima i govori o raznim aspektima njihovog socijalnog ponašanja s posebnim osvrtom na stražarenje. Članak je zanimljiv, ponkead čak i duhovit, baš kao i životinje o kojima govori. Dobar je materijal za rasprave/debate o temama kao što su evolucija kooperacije kod životinja i ljudi, te kako se životinjski i ljudski altruizam podudaraju i razlikuju. Tema socijalnoga ponašanja otvara također mogućnost za interdisciplinarna is traživanja.

Članak bi mogao otvoriti mnoga opsežna pitanja, uključujući:

  1. Zašto znanstvenici merkate smatraju izvrsnim modelom vrste za istraživanje bihevioralne biologije i ekologije?
  2. Koje su koristi i nedostaci života u grupi za merkate?
  3. Zašto profesor Tim Clutton-Brock kaže da merkati nisu altruistični?
  4. U kojim najčešćim kooperativnim ponašanjima sudjeluju odrasli merkati?
  5. Kako visina stražarskoga mjesta varira s obzirom na trenutne uvjete okoliša?
  6. Zašto se merkati smatraju izvrsnim sustavom istraživanja za testiranje hipoteze proizašle iz teorije evolucije?

Michalis Hadjimarcou, Cipar




License

CC-BY-NC-ND